NeedforSpeed Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Mitoloske i obredne pesme

2 posters

Go down

Mitoloske i obredne pesme Empty Mitoloske i obredne pesme

Post  Admin Mon Nov 30, 2009 9:45 am

- Mnogi likovi naše mitologije su i glavni junaci lirskih pesama. Tako je vrhovni bog Svantovid ili Svetivid personifikovan u kalendraskoj, koledarskoj lirskoj pesmi kao junak (Beli Vide) koji se vraća iz rata:

Vojevao Beli Vide, koledo!
Tri godine s kleti Turci,
A četiri s crni Ugri.
Kad Vide s vojske dođe,
Sede Vide da večera.
Stade gromot, stade tropot
Oko dvora Vidojeva.
Al' govori beli Vide:
- Iziđ', ljubo, te pogledaj
Šta je gromot, šta je tropot
Oko dvora Vidojeva! -
Kad iziđe verna ljuba:
Konji mu se kopitaju,
Raduju se gospodaru
Da je skoro s vojske doš'o;
I golubi kril'ma biju,
Raduju se gospodaru
Da je skoro s vojske doš'o.

- Koledarske pesme su prve u sunčanoj godini i pevaju se posle 22. decembra, kada je dan najkraći a noć najduža, i kada, prema verovanju, Suncu treba pomoći da ojača. Beli Vide se u ovoj epiziranoj pesmi javlja kao Sunce koje svojim povratkom donosi svetlost i vedrinu; u kovitlacu zvukova ("stade gromot, stade tropot..."), mitskim slikama pretvorenim u realnost, dočarava se radost seoskog domaćinstva.

- Koledari - grupa od desetak muškaraca na čelu sa starešinom. Za starešinu birao se muškarac koji je već imao iskustva u koledovanju. Svi koledari bili su maskirani u ovčje i kozje kože, a starešina je nosio još i štap na čijem vrhu je bilo privezano zvonce ili jabuka.
Kad bi se družina okupila, krenula bi kroz selo. Dolazili su na vrata i ulazili u sve kuće sem onih u kojima je te godine neko umro. Među koledarima postojali su oni koji počinju pesmu - začinjavci i oni koji je prihvataju - prihvatioci.
U pesmama dominiraju motivi zaziva sreće kao i zemljoradniči i bračni motivi, jer se nekada u narodu verovalo da sklapanje braka u kući pozitivno utiče na plodnost zemlje. Domaćinu se želi zdravlje, rodna godina, prinova u kući u kojoj se neko skoro venčao - opšti napredak domaćinstva.

Domaćine, koledo, gospodine, koledo!
Zastasmo te za večerom
Gde večeru ti večeraš
Belim grlom vino piješ
I očima biser brojiš
I rukama gajtan pleteš.

Dodaj nama kraj gajtana
Na čem' ćemo Boga molit'
Za staroga za Badnjaka
Za mladoga za Božića

Božić baje po svem svetu
Po svem svetu, po ovome
Slava i čast domaćinu!
Tebe na čast, gospodine!

- Posle ovakvih želja, ni jedan domaćin ne bi pustio koledare da iz njegove kuće odu praznih ruku. Koledari su dobijali darove u vidu brašna, mesa, suvog voća i sl. i od tih darova spremali gozbu posle obavljenog obreda koledanja.

Krave ti se istelile,
Sve volove vitoroge;
Kobile iždrebile,
Sve konjice putonoge;
Ovce ti se izjagnjile,
Sve ovčice svilorune.

Još jedna koledarska pesma u kojoj se pojavljuju dvostruki epiteti, inače retki u deseteračkoj, pogotovu u osmeračkoj poeziji. Oni imaju f-ju osnaživanja vrednosti objekta i doprinose snazi iskazanih želja. Iz sugestivnog upućivanja želja nastaje ne samo vizija budućeg stočarskog ili ratarskog blagostanja, već i sigurnost u njeno ostvarenje.

- Hristijanizovane koledarske pesme su božićne pesme, nastale nakon što je praznik Koleda zamenjen hrišćanskim praznikom rođenja Isusa Hristosa - mladog Boga, Božića. Božić se po Gregorijanskom kalendaru slavi 7. januara.

- Božićne pesme naglašavaju višeslojnost ovog praznika: po nekom verovanju sam mladi Bog dolazi domaćinu u kuću, i treba ga ugostiti (Isus kaže u pesmi: Navrćite dobre ovne na ražnjevima, sijecite suvo meso, a ne mjerite. Priprav'te mi dosta vina, rujna, crvena..., što upućuje na bogatu božićnu trpezu), dok po drugom verovanju - koje je zadržalo paganska obličja - ove pesme gaje kult predaka i prizivanja mrtvih, koji dolaze svojim potomcima na gozbu, pripremljenu u njihovu čast. Inače, položajnik je, kasnije, nakon hristijanizacije, zamenio mrtve pretke. Položajnik je slučajni namernik koji dolazi za Božić, rano ujutru, i donosi mir i blagostanje u kuću. Uvek biva darivan.

ĐURĐEVSKE (ĐURĐEVDANSKE) PESME

Đurđevdan (slavi se 5. maja) je najveći prolećni praznik. Prema narodnom, običajnom računanju vremena Đurđevdan je polutar godine, vreme se računalo do i od Đurđevdana. Praznik simbolizuje oživljavanje, odnosno regenerisanje Sunca - pobedu Sunca nad silama tame i zime, i sa njim obnavljanje celokupne prirode. Đurđevdan je i legendaran kao dan prolećnog okupljanja hajduka, Đurđev danak - hajdučki sastanak. Ponegde postoji običaj koji se zove Đurđevdanski uranak, kada se rano ujutru izlazi u prirodu, tamo doručkuje i provede vreme u rascvetaloj prirodi.

Vezane za kult obožavanja rastinja i drveća, đurđevske pesme se zasnivaju na dvostrukoj magijskoj osnovi: stočarsko-agrarnoj i bajalačko-ljubavnoj.

Među motivski najstarije spadaju pesme posvećene sv. Đorđu.

Georg - Đorđe je, u stvari, Sunce koje svojim radom obrađuje Zemlju, stvara osnove za cikluse koji će se pokazati u plodnosti, stvaranju i razaranju sveg živog sveta na njoj, ono je večni ratar, radnik i ratnik koji će beskrajnom snagom razgoniti sile tame.

Sveti Đorđe se u đurđevskim pesmama pojavljuje kao neposredna personifikacija prolećnog božanstva i deluje direktnom magijom - zapovednom moći u prvom licu:

Kamen moste, drž' se, ne nišaj se,
Sam' da prođem i konja provedem.
Da razbijem leda devet peda,
Da izvadim vodu ispod leda,
Da zapojim lenjive devojke,
Da zapojim mladu momčadiju,
Koj' ne može kamen da bacaju,
Koj' ne može tanac da vodiju,
Koj' ne može pesmu da zapoju.

Delotvorna sunčeva prisutnost (Đorđe) donosi proleće, zdravlje, plodnost, snagu, veselje.

Đurđevski zelenjak - u nekim krajevima običaj je da na Đurđevdan mladići naprave - opletu "plast" od zelenih grana. U "plast" se uvuče jedan od njih, pa ga nose od kuće do kuće. Pred svakom kućom Zelenjak (dvojnik sv. Đorđa) izvodi neku vrstu igre - vrti se u krug, klanja se ukućanima itd. Takođe, Zelenjak se baca u reku ili posipa vodom (princip kontaktne magije), kako bi njegov dodir sa vodom omogućio bujanje prirode. Dodir Sunca i Vode. Ostatak tog čina prepoznaje se u pesmi:

Majka hoće Đurđa da okupa;
Majka hoće, a seje ne dadu:
"Nemoj, majko, Đurđa da okupaš,
Mi smo Đurđu devet milih seja,
Mi ćemo ga suzam okupati!


LAZARIČKE PESME

Očuvale su se najviše u istočnoj i južnoj Srbiji, posebno na Kosovu.

Lazaričke pesme peva grupa devojaka - lazarica, sa dramskim rasporedom uloga. Jedna od njih (starija i visoka devojka) preobučena je u muškarca i naziva se Lazar, dok je druga (mlađa i niža) njegova nevesta. Inače, veliki broj ovih pesama pretvorio se kasnije u ljubavne pesme:

Nevestice, rosice,
Kapni vojnu na lice,
Da se vojno probudi,
Da ti lice poljubi!

Nevestica u pesmi predstavlja i prolećnu kišu, koja treba da oplodi zemlju, kako bi ona rodila plodove.

Inače, ove pesme povezane su sa legendom o mrtvom Lazaru koga je Hristos oživeo na molbu njegovih sestara Marte i Marije. Kao što je Lazar ustao iz mrtvih, tako se i priroda budi iz zimskog mrtvila. Ne samo što je vaskrsao, nego je postao i divan momak pred kojim stoji ženidba.

Lazarevdan (Vrbica) je prvenstveno praznik devojaka, kao što je Koledo praznik momaka - koledara. Okićene peškirima i raznim cvećem i zelenilom, zaustavljaju se pred domovima seljana, uz igru i pesmu vezanu za magiju plodnosti, iskazuju članovima porodice sve najbolje želje: zdravlje i sreću u porodici, dobar berićet u domaćinstvu:

Igraj, igraj Lazarke,
Gola, bosa, Ciganke,
Ova kuća bogata,
Ima puno dukata,
I u toru ovčice,
I u kući dečice!

Te izgovorene želje će se izjednačiti sa njihovim ostvarivanjem, kao što će darovi koje lazarice dobijaju od domaćina predstavljati uzvraćanje na darove prirode:

Koj Lazara dariva:
Sve mu zdravo u kuću,
Krave mu se telile,
Ovce mu se jagnjile,
Kokoške mu nosile,
Pčele mu se rojile!


IVANJDANSKE PESME

Za sredinu leta (u predvečerje Ivanjdana) uoči dugodnevnice, vezuje se obred paljenja vatri (tzv. ivanjski krijes), koji homeoptaskom magijom treba da pomogne što dužem opstanku Sunca na nebu. Uz brojne druge rituale, u nekim krajevima se na brda iznose svojevrsne baklje od brezove ili trešnjeve kore. Svetlost koju one zrače imitira Sunčevu svetlost.

Obred prate ivanjske pesme, ispunjene ljubavnim motivima, u donjem sloju čuvajući mitsku podlogu:

Paslo konja mlado momče,
Paslo konja spram Mjeseca;
Prepade se od Mjeseca
I zabježe za goricu.
Al' za gorom oganj gori,
Oko ognja kolo igra,
U tom kolu djevojčica.
On se vata do djevojke,
Umori se, oznoji se;
Pak se maši u njedarca
Te izvadi svilen jagluk,
Utr sebe, pa djevojku;
Pak djevojci jagluk dade:
- Naj ti, dušo, svilen jagluk,
Oper' mi ga, ubjel' mi ga!
Suze roni djevojčica:
- Kako ću t' ga ubjeliti?
Raki-sapun poskupio,
Bistra voda presanula,
Jarko Sunce pomrčalo.

Inače, prvi stihovi opisuju tipičan zalazak Sunca. Mlado momče (Sunce) je pobeglo za gorom kada se Mesec pojavio.

Uz pletenje venaca, kao o Đurđevdanu, dolazi do izražaja magijska igra ljubavnih čini sa imenom cvetova:

Miloduha da se milujemo,
A nevena da joj srce ne vene,
Čubar cveće da me dobro čuva (...)
Ljubidraga da me bolje ljubi,
Suncogleda, neka gleda na me..

Inače, Ivanjdan se smatra praznikom najpogodnijim za razna gatanja i bajanja.

KRALJIČKE PESME

Sedam nedelja posle Uskrsa, o Trojicama, tj. Duhovima, izvodi se obred praćen kraljičkim pesmama, dramski razvijen, sa ulogama podeljenim kraljici, kralju, barjaktaru, deverima, popjevačima. Igrom se intenzivira radost rađanja, življenja, bujanja cele prirode, potpomognuta i magijom izgovaranja dobrih želja. Stoga su kraljičke pesme najčešće upućene domaćinu:

U ovoga doma
Dobra domaćina
Jeleni volovi,
Kaloper jarmovi,
Bosiljak palice,
Žito kao zlato,
Kralju, svetli Karlju!
Divan barjaktaru!
Obrni se, pokloni se,
Poklon domaćinu.

Zašto se Kralj piše velikim slovom i šta zapravo on predstavlja?

Povorka se obično nakon izvođenja predstave pred kućom daruje:

Gospodar je zasp'o
Gospoji na krilu.
Gospoja ga budi,
Među oči ljubi:
- Ustaj, gospodaru,
Kraljice su došle,
Treba darovati!

- Podaj našem kralju
Britku sablju malu;
A našoj kraljici
Suknju od božura;
Našem barjaktaru
Beo barjak svile;
Našem deveru
Od maka rukave;
Našim popjevač'ma
Dve jabuke žute!

Mnoge su se, gubeći vezu sa obredima o ovom prazniku, utapale u ljubavnu liriku. Upravo zbog te sveopšte radosti, pesme se ispunjavaju ljubavnim i svadbenim motivima:

Ovi dvori paunovi,
A pendžeri đinđerovi,
Tu mi sedi mlado momče
Nakićeno, naređeno,
Manj što nije oženjeno.
Ženite ga, ne drž' ta ga,
Da ga brada ne prevari,
Da ga moma ne zabavi!


ДОДОЛСКЕ И ПРПОРУШКЕ ПЕСМЕ

Невезане за одређени датум у календару, додолске песме - у којима се најјасније сачувала имитативна и додирна магија - певају се у сушним летњим данима ради призивања кише. Додола, тј. dundulis јесте грмљавина.

Девојке (додоле) окићене цвећем и зеленим гранама иду од куће до куће певајући додолске песме и тако призивају кишу. Иначе, поворка обично прави круг (симбол Сунца) око села. Домаћице поливају водом додоле и дарују их намирницама.

Уколико обред изводе мушкарци, ове песме називају се прпорушке.

Стихови се своде на вербалне описе обредних радњи, на паралелни ток природне појаве, као и на изазване, жељене последице:

Ми идемо преко села,
Ој, додо, ој, додоле!
А облаци преко неба,
Ој, додо, ој, додоле!
Ми уђосмо у то село,
Ој, додо, ој, додоле!
А облаци у то поље,
Ој, додо, ој, додоле!
И удари росна киша!

Понекад се у песмама појављују и отелотворена божанства кише и грома:

Какав јунак гором језди:
Носи сабљу у зубима,
Носи кишу у очима -
Ој, додо, ој, додоле!

Или:

Насред села вита јела,
Ој, додо, ој, додоле!
Вита јела, чак до неба.

На вр' јеле б'јела вила.
У крилу јој огледало;
Окреће га, преврће га.

Преврну се ведро небо
И удари росна киша,
Ој, додо, ој, додоле!

Понегде пре обиласка села додоле оду на гробље и изваде крст са неког непознатог и напуштеног гроба. Крст однесу у најближу реку или поток, пусте га у воду и при томе три пута кажу: Крст у воду, а киша у поље!

Постоје и песме за заустављање кише:

Престан' кишо, кишице,
Престала ти лати мати,
За гором за водом;
Сузе рони, сина роди,
Како ће му име надест' -
Илија, преврлија:
- Ој, Илија, преврлија,
Преврн' небо, нек' је ведро,
Као сјајно огледало!

Још неке додолске песме:

Наша дода Бога моли,
Да удари росна киша,
Да покисну сви орачи,
Сви орачи и копачи,
И по кући пословачи!

***

Удри, удри, ситна киша,
Ој, додо ле!
Мој божоле!
Те пороси жито вино,
Ој, додо ле!
Мој божоле!
И три пера кукуруза,
Ој, додо ле!
Мој божоле!
И ланове за дарове,
Ој, додо ле!
Мој божоле!
И кудељу танковију,
Ој, додо ле!
Мој божоле!

Иаоко су се обредне поворке у Војводини одавно изгубиле,сачуване су неке песме,па ево нешто што ја знам и имам.....

Ој Лазаре,добар дане,
добри људи Лазарови,
добри људи,добре жене,
да плетемо танке биче,
да шибамо вране коње,
вране коње Лазарове,
ова кућа богата,
пуна жутих дуката,
има дете малено,
обучено свилено. Лазаричка песма из Самоша.

Лазаричка песма,забележена код банатских Хера:

И ко може и не може,
хвала Богу кад ја могу,
ко се скоро оженио,
кревет му се сломио,
точни,газдо,чашу вина
да Бог живи твога сина!
Оди,дете малено,
обучено и шарено!

Ако неког занима још лазаричких песама,нека тражи,па ћу писати....
Ево сад мало додола из Војводине:

Додола се Богу моли,
Ој додо,ој додоле!
Да удари росна киша,
ој додо,од додоле!
Да покисну наша поља,
ој додо,ој додоле!
Да покисну сви орачи,
ој додо,ој додоле!
Сви орачи и копачи,
ој додо,ој додоле!
И по кући пословачи,
ој додо,ој додоле!
Да нам роди пшеница,
ој додо,ој додоле!
И винова лозица,
ој додо,ој додоле! (додолска песма из Сремске Раче)


Наша дода Бога моли
чам додоле.
Да удари росна киша
чам додоле.
Да ороси плодна поља
чам додоле.
Да нам жито добро роди
чам додоле. (Ова песма је забележена у северном Банату и ма другачији припев од осталих)

Толико од мене за сада....

I jos nesto:

Ево једна коледарска песма, која се мени изузетно допада:

Запели се два славеја

Запели се, данеле, два славеја
Данеле, да мој дане,
брајноле мој коледо.

Запели се два славеја,
запели се у луг зелен,
да си роде млада Бога,
млада Богаи божића,
кад су пошли преко поље,
преко поаље на крштење,
сво се жито наклонило,
овас, жито нехтијало,
проклиње га Божја мајка,
у колач се не месило,
у цркву се не носило..

*Коледарска песма из Тимока.

To je sve od mene za danas afro scratch

Admin
Admin
Admin

Posts : 80
Join date : 02/08/2009
Age : 35
Location : !SR6IJ4! d[-_-]b

http://needforspeed.omgforum.net

Back to top Go down

Mitoloske i obredne pesme Empty Re: Mitoloske i obredne pesme

Post  BalaclavA ஜ Sun Jan 17, 2010 7:25 am

Pogledajte sledeci post..... Smile


Last edited by Hackashi on Wed Jan 20, 2010 8:02 am; edited 1 time in total
BalaclavA ஜ
BalaclavA ஜ
GodlikE
GodlikE

Posts : 451
Join date : 17/01/2010
Age : 29
Location : @*Cp6uJa*@

Back to top Go down

Mitoloske i obredne pesme Empty Re: Mitoloske i obredne pesme

Post  BalaclavA ஜ Wed Jan 20, 2010 8:02 am

AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA Smile


STA CE TO OVDE NA OVOM FORUMU>>>?????<<<
BalaclavA ஜ
BalaclavA ஜ
GodlikE
GodlikE

Posts : 451
Join date : 17/01/2010
Age : 29
Location : @*Cp6uJa*@

Back to top Go down

Mitoloske i obredne pesme Empty Re: Mitoloske i obredne pesme

Post  Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum